Sudjelovale su sve požeške osnovne škole, pleternička škola, gimnazijalci te gosti iz Osječko-baranjske županije. Potporu projektu su uz Grad i Županiju, pružile i požeške udruge: HPD „Gojzerica“, Odred izviđača Požega te CB radioklub „Sokol“ koje su izradile kartografski orijentacijski put kretanja svake grupe s orijentirima. Cilj terenske nastave bio je orijentacijska edukacija uz korištenje sredstava veze PMR stanica, a isto tako u slučaju nailaska na divlje odlagalište otpada, evidentiranje istog na karti i izvještavanje „Komunalca“. Uz naznaku hodnje, kao aktivnosti koja doprinosi zdravlju, naglasak je stavljen na što masovnije učešće učenika i njihovo kreativno zapažanje i tehničko korištenje komunikacijskih sredstava tijekom hodnje. 

Tako je naša skupina broj tri, sastavljena od trinaest učenika Katoličke osnovne škole i dva pratitelja, dobila dva profesionalna voditelja: Davora i Dragana i hrabro krenula put Groblja „Svete Elizabete“ i dalje naznačenim putem na karti. Čini se da je našu školu „zapao“ najteži put, jer dok su drugi kretali do svog odredišta kombijima i drugim prijevoznim sredstvima, mi smo se hodajući uzvisinama do groblja lagano umorili, pa i dalje uspinjući se i spuštajući kroz vinograde, voćnjake prema kapeli u Komušini. Na tom putu, za razliku od drugih pomoći, mi smo, kako su to naši učenici u šali rekli (a zapravo tako i jest u stvarnosti) uz Božju pomoć prebrodili zapreke koje su se pojavljivale: preskakali ogradu koja nas je dočekala na kraju jednog imanja, prelazili preko, a i kroz potok te se poneki i mokrim nogama probijali kroz trnovitu šikaru do naše prve točke. Stigavši u Komušinu, okrijepljeni iz vlastitih ruksaka, odmoreni i ohrabreni krenuli put Laza Ćosinih i Laza Vasinih, a sve to kroz divnu prirodu našeg kraja i praćeni prvim pravim toplim zrakama sunca. Na ovom zanimljivom i poučnom putu pokazalo se zajedništvo i dobrota naših učenika koji su brinuli jedni o drugima i pomagali si međusobno u različitim situacijama.

Sve dalje prema Pleternici kroz Požešku goru, Klikun, Starac itd. bila je pjesma i čisto zadovoljstvo uz poneki žulj kako baš sve ne bi proteklo presavršeno. Ljepote našeg zavičaja diraju ravno u srce i zaista si svi trebamo posvijestiti kakvim smo bogatstvom obdareni. Naši učenici kao i uvijek, pristojnog i kulturnog ponašanja na ponos čitavoj školi, a one sitne bube i nepodopštine koje su prisutne u školskoj svakodnevici zaista su neznatne u usporedbi s ponašanjima drugih učenika kojima ponekad svjedočimo. Došavši nadomak cilju u pleterničkom vinogorju, pozvonili smo u kapeli kao znak i pozdrav da smo tu te se pomolili i zahvalili za sve dobro što nam je dragi Bog dao.

Nije na odmet napomenuti da je naš put trajao šest sati, da smo prešli gotovo dvadeset kilometara i da, za razliku od nekih, od naših učenika nitko nije odustao. Zaista za divljenje i ponos. Na cilju, u školi fra Kaje Adžića u Pleternici, dobili smo okrjepu: grah s kobasicom i sok. Održana je pokazna vježba sastavljanja jarbola i šatora te smo se, sa zahvalnicama svakom učeniku i prigodnim poklonima svakoj školi, puni doživljaja (a i umora), vratili u Požegu vlakom iz Pleternice u 17,45.

Draženka Rotim, školska pedagoginja