2017-03-20 09:21:27

Svetom misom završili slavlje sv. Josipa i Dana Katoličke osnovne škole u Požegi

U predvečerje blagdana sv. Josipa, zaštitnika Katoličke osnovne škole u Požegi, 18. ožujka biskup Antun Škvorčević predvodio je u  Katedrali misno slavlje za učenike, njihove roditelje, nastavnike i djelatnike. Uvodeći u misno slavlje biskup je pozdravio sve nazočne te je učenicima i djelatnicima Katoličke osnovne škole u Požegi na čelu s ravnateljem Želimirom Žuljevićem čestitao svetkovinu sv. Josipa, Dan Škole. Zahvalio im je na izvrsnoj priredbi koju su prethodnog dana u Dvorani sv. Terezije Avilske priredili za roditelji i prijatelje Škole. Pozvao ih je da se saberu pred likom sv. Josipa, koji nam - držeći Isusa u naručju - svjedoči koliko je on vrijedan naše pozornosti, vjere, ljubavi i odanosti, napose zato što je za nas svojom mukom, smrću i uskrsnućem pobijedio zlo i smrt.

Na početku homilije biskup je zapodjenuo razgovor s nazočnim učenicima, zapitavši ih jesu li roditelji, nastavnici u školi a napose Bog prema njima dobri. Dobivši na sva tri pitanja potvrdni odgovor, pozvao ih je da im danas izraze za to zahvalnost. Ustvrdio je kako su oni veliki u svojim srcima kad iskreno slušaju, razumiju i vole svoje roditelje i učitelje. Ali, naglasio je, da su još veći kad nastoje slušati, razumjeti i voljeti Boga. Istaknuo je kako je veličina sv. Josipa upravo u tome što je u tišini znao osluškivati, razumjeti i ostvarivati ono što je Bog od njega očekivao. Podsjetio ih je da je sv. Josip postavljen za zaštitnika njihove Škole upravo zato da dok uče zakonitosti svijeta oko sebe, poput njega osluškuju u srcu Boga i žive ispunjeni njegovom blizinom, svjetlom i snagom. Naglasio je da su mnogi veliki znanstveni umovi, među njima i Albert Einstein, dok su proučavali prirodu i njezine zakonitosti, istovremeno otkrivali u njima Božju prisutnost, i od nje živjeli. Izrazio je radost što su nazočni roditelji prepoznali Katoličku školu kao mjesto gdje će se mladenačka srca njihove djece otvarati za Boga i učiti i pored toga njegovati osjetljiva za ono što je dobro, lijepo, plemenito, Božje. Zamolio je sv. Josipa da ih prati na tom putu.


Osvrćući se na prvo čitanje, kazao je da prorok Mihej upućuje molitvu Bogu da bude pastir i vođa svoga naroda, da ih povede na bogatu pašu. Prorok je znao, nastavio je biskup, da je čovjek biće koje treba biti ishranjeno, ne samo hranom za želudac, nego i za srce, koju mu jedino Bog može dati. On također zna da se u onom ljudskom srcu koje nije ispunjeno Bogom može dogoditi praznina i mrak kojem je ime grijeh, zloća, pokvarenost i sebičnost, glad i čežnja za ispunjenošću i smislom. Podsjetio učenike, na neugodni osjećaj praznine u srcu koji su iskusili kad god su svojom zloćom povrijedili svoje roditelje i bližnje, a s druge strane na lijepi osjećaj punine u srcu kad su im roditelji i bližnji tu zloću oprostili. Istaknuo je da nas Bog praštanjem i milosrđem oslobađa od duhovne gladi i hrani svojom ljubavlju.
Tu tvrdnju biskup je potkrijepio tumačenjem naviještene evanđeoske prispodobe o milosrdnom ocu i izgubljenom sinu. Postavio je nazočnima pitanje da li znadu koja je odgojna metoda najbolja. Ustvrdio je da odgovor na to pitanje daje sv. Luka u spomenutoj prispodobi, opisujući nam kako se otac, a to je očito sam Bog, ponašao prema svojim sinovima. Kad ga je mlađi sin napustio, otac se nije na njega naljutio, nije ga izgrdio niti je smišljao čime da ga kazni za njegovu nezahvalnost, nego je ostao blag i milosrdan, strpljivo čekajući njegov povratak, jer je jako dobro znao da je sin otišao u svoju osamu, da ga ljudi u tuđem svijetu nikad neće voljeti kao što ga on voli, da neće moći dugo živjeti bez njegove ljubavi, praštanja i milosrđa, uvjeren da će doći trenutak kad će njegov sin shvatiti kako je za njega najbolje biti s ocem. A kad se mlađi sin konačno vratio, ni tada ga otac nije prekoravao zbog onoga što je učinio, nego mu je sav radostan pripremio gozbu. Otac je, nastavio je biskup, cijelo vrijeme poštivao slobodu svojega sina, i onda kad je ovaj počeo raditi što hoće, uvjeren da će mu nedostajati sloboda koju mu omogućuje njegova ljubav, i da će se vratiti k njemu iz svoje izgubljenosti, shvativši da sloboda nije raditi ono što mu se prohtije, nego opredijeliti se za ono što ga potvrđuje u njegovu dostojanstvu. Govoreći potom o ponašanju starijeg sinu, biskup je ustvrdio da je on od svog oca očekivao da prema rasipnom sinu postupi po zakonu odmazde i pravedno ga kazni tako da ga otjera od kuće, a kad je vidio da otac to nije učinio, nego mu je sve oprostio, naljutio se na njega. Ustvrdivši da Božja odgojna metoda nije zlom odgovarati na zlo, nego se praštanjem i milosrđem izdići iznad njega, biskup je istaknuo da je to najbolja odgojna metoda koja svakoga nastoji privesti u ono stanje koje mu pripada po njegovoj stvorenosti i svrsi za koju je pozvan u život. Obrazložio je kako je važno da tom Božjom metodom odgajamo mlade naraštaje u našim obiteljima i u katoličkim školama. Završavajući homiliju zamolio je sv. Josipa da pomogne svima što snažnije usvojiti tu metodu, da se sloboda i dostojanstvo svakoga pojedinog od nas pročišćava i učvršćuje kroz praštanje i milosrđe, i tako rastemo u svetosti. 

Na svršetku misnog slavlja, dobivši od djece potvrdan odgovor na njegov upit da li se mole u školi, biskup je naglasio veliku važnost molitve kod obitelji i školi, a osobito nedjeljne svete mise, rekavši da se tako ispunjamo Božjim energijama koje nam omogućuju da postanemo ono na što nas Bog poziva. Potaknuo je sve nazočne da danas pred sv. Josipom odluče još više moliti i u školi i u obitelji, još revnije dolaziti na nedjeljnu svetu misu. Zahvalio je učenicima za njihovo nastojanje da budu Božji. Rekao je da je radostan što Katolička osnovna škola u Požegi ima sada i učenike osmog razreda, koji će uskoro završiti nastavu, izrazivši uvjerenje da će iz nje u svoj daljnji život ponijeti ne samo znanje, nego i one dimenzije ljudskosti koje su se razvile iz njihove povezanosti s Bogom te da će neki od njih svoje školovanje nastaviti u našoj Katoličkoj gimnaziji. Zamolio je zagovor sv. Josipa za svakog pojedinog od njih, i na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.


Katolička osnovna škola u Požegi