Slavlje je započelo u crkvi sv. Lovre gdje je biskup djeci i drugima nazočnima rekao: „Nedjelja je muke Gospodnje ili Cvjetnica. Diljem svijeta kršćani se okupljanju oko Isusa Krista da bi razmatrali njegov slavni ulazak u Jeruzalem, njegovu osudu, muku i smrt koju je za nas podnio. Oni koju su mu klicali „hosana“, nakon nekoliko dana vikali su „raspni ga“. To je izazov i za nas. Mi mu u procesiji od crkve sv. Lovre do Katedrale želimo sa svom iskrenošću srca klicati „hosana“, i ujedno ga moliti da nam pomogne kako mu ne bismo nikada izrekli svoju osudu, izbacili ga iz svoga života, nego da ga usvojimo kao onoga koga volimo i koji osmišljava sve naše patnje pa i smrt.“ Potom je uslijedio obred blagoslova maslinovih grančica i navještaj evanđelja o Isusovu ulasku u Jeruzalem, nakon čega su se vjernici u procesiji uputili u Katedralu gdje je nastavljeno slavlje. Evanđeoski navještaj muke po Luki pjevali su članovi katedralnog zbora sa solistima Robertom Mokrim, Tomislavom Jurićem i Tonkom Jakobovićem.

Na početku homilije biskup je nazočnu djecu zapitao kome se prvome obraćaju kad ih nešto zaboli, na što su djeca odgovorila da su to tata i mama. Protumačio im je da naše patnje i boli kad ih povjerimo onima koji nas vole postaju lakše, uključene su u ljubav koja im daje smisao. Produbljujući temu patnje i trpljenja biskup je ukazao na svetopisamski tekst iz knjige proroka Izaije u kojemu prorok svjedoči kako mu je Bog dao snagu u trenutcima patnje te rekao: „Mi stariji nemamo više roditelje te nemamo mogućnosti kao djeca izreći im svoju bol. No, imamo Boga kojemu možemo dokraja iskreno reći što nas sve tišti i boli, u čemu smo i po čemu ugroženi. On nas voli više nego li majka i otac. Kad mu povjerimo svoje patnje poput Isusa, onda se s našim životom događa nešto snažno duboko. Mi ne znamo patnji doći na kraj, ali zna Bog jer je ljubav. Isus Krist je preuzeo na sebe sve naše patnje i boli, sjedinio ih s ljubavlju koja pobjeđuje i smrt, te je zato izvještaj o njegovoj muci i smrti radosna vijest“, kazao je biskup.

U drugom dijelu homilije biskup je istaknuo da se među narodom koji je pratio Isusa našlo vrlo malo dobrih i suosjećajnih ljudi te se zapitao što se događa s čovjekom, koji u ono vrijeme kao i danas može osuditi i ubiti čovjeka?„Što se to s nama događa? Zlo nas zahvati, te više dobro ne vidimo i ne čujemo, događa se da oslijepimo i postanemo uistinu bez mjere  i osjećaja za druge te ih osudimo na smrt“, kazao je biskup. Protumačio je kako ubojstvo ne mora uvijek biti fizičko, nego moralno te je naveo nekoliko primjera preziranja i odbacivanja čovjeka među kojima je spomenuo i razinu zakonodavne vlasti kad donosi zakone koji dopuštaju ubojstvo začetoga, koji ne štite dostojanstvo i prava najslabijih, napose ugroženih i siromašnih. 

Na kraju homilije biskup Škvorčević je pozvao vjernike da u Velikom tjednu Godine vjere provjere i pročiste svoje stavove i opredjeljenja te rekao: „Nikada naše opredjeljenje ne bi smjelo biti protiv čovjeka, nego uvijek za čovjeka, jer Bog je u Isusovoj muci i smrti posvjedočio kako je sav za čovjeka.“ Ukazao je još i na činjenicu da Isusu nisu našli nikakve krivice te da osuda nije bila protiv zla koje bi on počinio nego protiv njegove osobe. Pozvao je vjernike da se sudjelovanjem u obredima Velikog tjedna čiste od takvih stavova, osuđuju zlo, a čovjeka uvijek poštuju.

Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je vjernike, napose djecu pozvao da dostojanstveno pronesu gradom blagoslovljene grančice i primjereno ih istaknu u svojim domovima kako bi ih one podsjećale na današnje slavlje i da je Isus Krist u svojoj muci i boli iskazao ljubav Božju za sve ljude.