Na početku biskup je pozdravio nazočne, istaknuvši važnost međusobnih susreta po kojima jedni druge darujemo i obogaćujemo svojom prisutnošću, osmjehom, toplinom i pažnjom. Spomenuo je kako nam se u svetoj misi pridružuje sam Isus Krist, rođen u siromaštvu betlehemske štalice, osuđen i razapet na križ koji je pobijedio smrt da bi nas i u ovom slavlju obdario svojom ljubavlju. Pozvao je prisutne da mole kako bi bili duhovno snažniji u svojim poteškoćama i ovog Božića bili ispunjeni radošću.

U homiliji biskup je na temelju svetih čitanja predstavio kako Bog izabire ljudsku nemoć, oličenu u nerotkinjama, da bi pokazao svoju moć i ostvario svoj naum, koji ima vrhunac u rođenju i spasenjskom djelu Isusovu. U dijalogu s nazočnom školskom djecom biskup je posvijestio kako su kao pojedinci slabi, a jači sa svojim očevima i majkama, učiteljima i prijateljima. Obratio se korisnicima Doma i rekao: „Čovjek je po naravi slabo biće. Kad se udruži s drugima, onda je jači, a kada omogući Isusu Kristu da uđe u njegov život, onda je najjači. Tako i vi, iako stari i počesto nemoćni, uz pomoć djelatnika Doma ste snažniji, ali kad se oslonite na Isusa Krista i snagu njegova križa postajete najjači!“ Pozvao ih da ne dopuste da on nestane iz njihovih života jer će tada ostati sami u svojoj starosti i nemoći.

Na kraju misnoga slavlja u ime uprave Doma i njegovih korisnika riječi zahvale i božićnu čestitku biskupu uputila je gospođa Agneza Podobnik i ravnateljica Doma Irena Čavec. Biskup jeuzvratio zahvalom vodstvu i djelatnicima Doma za njihovo služenje starim i bolesnim osobama, korisnicima Doma za molitvu i žrtvu, te djeci Katoličke osnovne škole na čelu s ravnateljem i učiteljicama za radost koju su unijeli u ovo slavlje svojim pjevanjem pod svetom misom te je svima čestitao Božić.

Nakon svete mise učenici Katoličke osnovne škole izveli su lutkarski božićni prikaz i otpjevali božićnu pjesmu, čestitali Božić te svima nazočnima uručili mali dar.

VIŠE FOTOGRAFIJA U FOTOGALERIJI

                                                    Napisao: Josip Homjak