Po antropološkoj dimenziji čovjek je sposoban govoriti, misliti, kreirati, po njoj je odgovoran, svjestan, slobodan, u njoj ima savjest, karakter, srce, po njoj transcendira i tu je on zapravo vrhunsko biće među stvorenjima. Dostojanstvo ljudske osobe je vrijednost koja se čovjeku priznaje zbog same činjenice ljudskosti.  Čovjek  se može svestrano razvijati, obogaćivati, ali nikada ne može prestati biti onaj koji jest i postati nešto drugo. Čovjek uvijek može biti drukčiji, ali nikada netko drugi. Od svih živih bića jedino je čovjek nedovršeno biće i ima zadatak izgrađivati sebe prema vlastitim zamislima, sposobnostima, vrijednostima, načelima, koja su u skladu s prirodnim i moralno-etičkim zakonitostima. Rastom i razvojem čovjek nadilazi sebe i tako pronalazi smisao. Ostvarenje sebe ne može tražiti izravno, već ono može biti posljedica nekog dobrog djelovanja. Stoga, temeljno čovjekovo dostojanstvo je u njegovoj odluci za dobrotu. Dobrotom je čovjek na strani savjesti, života, slobode i svakog rasta. Da bi u životu sve dobilo jasnoću, smisao i kreativnost, potrebno je svestrano razvijati vjeru u dobro, dobro u ljudima te povjerenje u Apsolutni bitak. Predavačica ih je na kraju potaknula kako uvijek imaju šansu razvijati se - Razvijaj se, imaš talente u sebi!