Na početku svete mise biskup je pozdravio prisutne školske djelatnike i učenike te im poručio da smo se okupili u Katedrali kako bismo nastojali utvrditi ponajprije što nam je u srcu, jer o tome ovisi i kako će nam biti u glavi. Naše srce može živjeti otvorenost, sabranost, dobrotu, toplinu, plemenitost, radost, ljubav. Sve su to duhovne stvarnosti, darovi Božji po kojima nam je u školi lijepo i po kojima napredujemo, kazao je biskup. Pozvao je učenike neka zajednički zamole Isusa da im u srce unese upravo tu duhovnu ljepotu kako bi im započeta školska godina bila uistinu dobra.

Homiliju je biskup započeo osvrtom na građevinske radove na pročelju Katedrale, kamo se vraćaju obnovljeni ukrasi te je spomenuo kako ga uređivanje stolne crkve podsjeća na to da je potrebno urediti naše duše i srca, pa da u njima bude onako lijepo kako ih je zamislio Bog. Pitajući djecu što su naumila sa svojim srcem, zaključio je da su došla u Katedralu na početku školske godine moliti Isusa da uđe u dubinu njihova bića te ih iznutra uresi onim ukrasima o kojima govore današnja liturgijska čitanja. Osvrnuo se na naviješteni ulomak iz Pavlove poslanice Kološanima te kazao: „Draga djeco, vi ste već primili torbe, knjige, bilježnice. Roditelji su vas opremili i odjenuli. Sveti Pavao nam tumači kako to ipak nije dovoljno. U nama ima puno toga nemoćnoga, a to nas dijeli jedne od drugih i čini nas nesposobnima da budemo dobri učenici i dobri jedni drugima. Isus ima moć kojom je razorio zlo i oduzeo mu snagu. Ta Isusova moć zove se ljubav, a ta ljubav, tumači sveti Pavao, jača je od smrti. Zato je silno važno da Isusa primite u svoj život i s njime se opremite za vaš školski hod.